Prvi hrvatski mlin na čigre

Na mlin sagrađen 1849. godine danas podsjeća tek zidana brana na rijeci Korani koja je pogonila njegove čigre, tj. lopatice turbine. Ovaj četverokatni mlin za proizvodnju brašna stradavao je u požarima 1862., 1870. i 1912. godine; likvidiran je oko 1918. godine. Istu lokaciju su kasnije koristile tvornica Vuna d.d. i Jugoturbina; deindustrijalizirana je nakon požara 1956. godine. Godine 1863., nakon prve modernizacije, to bijaše najveći vodeni mlin u „austrijskoj državi“ a po kapacitetu manji samo od bečkog i peštanskog paromlina! Inače je iste godine sagrađena i prva zgrada zagrebačkog paromlina, poduzeća koje će s vremenom prerasti pa i preuzeti karlovački mlin.

Bio poznat i kao Belgijski mlin. Rudolf Strohal 1906. piše da je to stoga jer ga je dalo sagraditi neko belgijsko gospodarsko društvo dok se drugdje može pročitati da je to stoga što je bio opremljen belgijskim strojevima, međutim da ga je dala sagraditi skupina tršćanskih poduzetnika (KA Leksikon 2008). Desetak godina po izgradnji kupuje ga čuvena poduzetnička obitelj Pongratz, a spomenuti R. S. piše da je nakon obnove koja je uslijedila po prvom požaru mlin imao dvije Juval čigre (belgijske proizvodnje?) u jakosti 240 konjskih snaga, 6 velikih mlinskih kamena i 17 valjaka. Upošljavao je četrdesetak radnika i više činovnika te ravnatelja. Mlin je bio u stalnom pogonu a njegov godišnje kapacitet je iznosio do 700 vagona pšenice (porijeklom većinom iz Banata).

Početkom 20. stoljeća karlovački mlin je u vlasništvu Kraljevskog povlaštenog zagrebačkog paromlina. Godine 1910. osnovano je dioničko društvo koje poziva građane Karlovca i cijele Hrvatske na supstituciju dionica, provedenu u lipnju iste godine. Ipak, ovaj poslovni poduhvat u čije utemeljitelje se ubrajaju Prva hrvatska štedionica, Hrvatska komercijalna banka, Pučka štedionica i Karlovačka štedionica, kao i bogati građani Karlovca i Zagreba, ubrzo je okončao novi veliki požar.

Ovaj mlin je više od 60 godina bio među najreprezentativnijim obilježjima grada Karlovca, čest motiv razglednica i fotografija, također istican i u tiskovinama. Prilikom svojeg boravka u Karlovcu 1869. godine mlin je posjetio car i kralj Franjo Josip I. Osim na tržištu Austro-ugarske monarhije, bio je prisutan i u Engleskoj i Škotskoj, i to s najfinijim vrstama brašna. Odlikovanja su pristigla sa svjetskih izložbi u Londonu (1862.), Celovcu (1865.), Parizu (1867.), Beču (1873.) i Zagrebu (1891.).

***
Karlovački leksikon / ur. Ivan Ott ml. Zagreb : Školska knjiga ; Karlovac : Naklada Leksikon, 2008.

Radovinović, Radovan. Stari Karlovac : ulice, kuće, ljudi. Karlovac : Tiskara Pečarić i Radočaj , 2010.

Starčević, Ante. Mlin koji je tri puta izrastao iz pepela. // Kameleon 32(2005). Karlovac : Kameleon - udruga za etiku i kreativnost medija, 2005.

Strohal, Rudolf. Grad Karlovac opisan i orisan. Karlovac : autorova naklada, 1906.