Katalog

Gradska munjara Karlovac - Električna centrala u Ozlju

Gradska munjara Karlovac - Električna centrala u Ozlju
razglednica / izdavač: L. Reich
2. des. 20. st.
tisak, papir
9 x 14 cm
inv. br. GMK-7701

***
Crno–bijela razglednica, električna centrala na Kupi u Ozlju, putovala 1912. godine, markica mađarska pošta, vrijednost 5 fillera, pečat Ozalj.

Iz Leksikona

Hidroelektrana Ozalj

Najstarija hidroelektrana u kontinentalnoj Hrvatskoj danas je spomenik kulture, a u gospodarskoj povijesti Karlovca godina njezine izgradnje (1908.) uobičajeno se navodi i kao međaš u razvoju industrije. Izgrađena je u doba vrlo uspješnog karlovačkog gradonačelnika dr. Ivana Banjavčića prema osnovi gradskog građevinskog inženjera Valerijana Riesznera; svoj historicistički arhitektonski plašt, nalik srednjevjekovnom kaštelu, duguje glasovitom hrvatskom arhitektu Hermanu Bolleu. Građevinske radove izveo je gradski građevinski ured. Hidromehaničke uređaje postavilo je poduzeće F. M. Voith iz St. Poltena, dok je strojeve za proizvodnju struje postavilo poduzeće ELIN iz Weiza.

Elektrana je izgrađena na Ozaljskom slapu koji se može smatrati razmeđem Gornjeg i Donjeg Pokuplja. Za odabir lokacije bila su presudna 15-godišnja mjerenja vodostaja ing. Ljudevita pl. Bogdana, inače jednog od osnivača karlovačkog Odbora za rasvjetu grada (1895.).

Ozalj i Karlovac su povezani betonskim dalekovodom koji je od elektrane vodio do trafostanica Dubovac. Prilikom puštanja u pogon 18. kolovoza 1908. elektrana je imala dvije Francisove turbine s mogućnošću 107 obrtaja u minuti, ukupne snage 1324 kW te generatore od ukupno 4800 V i snage 1560 kVA. Također, imala je suhi transformator 5/20 kV snage 1400 kVA. Te je godine proizvedeno 200 000 kWh. Priključna vrijednost trošila u gradu Karlovcu iznosila je 200 kW, što je dostajalo za 600 žarulja, dva el. aparata i pet elektromotora. Godine 1913. dodana je još jedna istovrsna turbina, pa je snaga elektrane porasla još za trećinu.

Godine 1952. izgrađeno je postrojenje Ozalj 2, s dvije kaplanove turbine i generatorima 6,3 kV ukupne snage 3600 kVA.

***
Blašković, Vladimir. Osnovne geografske oznake Karlovca. // Zbornik Gradskog muzeja Karlovac, svezak 1. Karlovac : Gradski muzej Karlovac, 1964. Str. 9-23.

HEP Elektra Karlovac : Povijest [citirano: 2015-08-12]. Dostupno na: http://www.hep.hr/ods/dp/povijestList.aspx?dp=karlovac

Kovačević, Božidar. Karlovačka industrija i bankarstvo između dvaju ratova (1918. - 1941.). Karlovac : Hrvatska gospodarska komora - Županijska komora Karlovac, 2013.
Munjara kraljevskog i slobodnog grada Karlovca

Najstarija hidroelektrana u kontinentalnoj Hrvatskoj danas je spomenik kulture, a u gospodarskoj povijesti Karlovca godina njezine izgradnje (1908.) uobičajeno se navodi i kao međaš u razvoju industrije. Izgrađena je u doba vrlo uspješnog karlovačkog gradonačelnika dr. Ivana Banjavčića prema osnovi gradskog građevinskog inženjera Valerijana Riesznera; svoj historicistički arhitektonski plašt, nalik srednjevjekovnom kaštelu, duguje glasovitom hrvatskom arhitektu Hermanu Bolleu. Građevinske radove izveo je gradski građevinski ured. Hidromehaničke uređaje postavilo je poduzeće F. M. Voith iz St. Poltena, dok je strojeve za proizvodnju struje postavilo poduzeće ELIN iz Weiza.

Elektrana je izgrađena na Ozaljskom slapu koji se može smatrati razmeđem Gornjeg i Donjeg Pokuplja. Za odabir lokacije bila su presudna 15-godišnja mjerenja vodostaja ing. Ljudevita pl. Bogdana, inače jednog od osnivača karlovačkog Odbora za rasvjetu grada (1895.).

Ozalj i Karlovac su povezani betonskim dalekovodom koji je od elektrane vodio do trafostanica Dubovac. Prilikom puštanja u pogon 18. kolovoza 1908. elektrana je imala dvije Francisove turbine s mogućnošću 107 obrtaja u minuti, ukupne snage 1324 kW te generatore od ukupno 4800 V i snage 1560 kVA. Također, imala je suhi transformator 5/20 kV snage 1400 kVA. Te je godine proizvedeno 200 000 kWh. Priključna vrijednost trošila u gradu Karlovcu iznosila je 200 kW, što je dostajalo za 600 žarulja, dva el. aparata i pet elektromotora. Godine 1913. dodana je još jedna istovrsna turbina, pa je snaga elektrane porasla još za trećinu.

Godine 1952. izgrađeno je postrojenje Ozalj 2, s dvije kaplanove turbine i generatorima 6,3 kV ukupne snage 3600 kVA.

***
Blašković, Vladimir. Osnovne geografske oznake Karlovca. // Zbornik Gradskog muzeja Karlovac, svezak 1. Karlovac : Gradski muzej Karlovac, 1964. Str. 9-23.

HEP Elektra Karlovac : Povijest [citirano: 2015-08-12]. Dostupno na: http://www.hep.hr/ods/dp/povijestList.aspx?dp=karlovac

Kovačević, Božidar. Karlovačka industrija i bankarstvo između dvaju ratova (1918. - 1941.). Karlovac : Hrvatska gospodarska komora - Županijska komora Karlovac, 2013.

Katalog

Gradska munjara Karlovac - Električna centrala u Ozlju

Iz Leksikona

Hidroelektrana Ozalj

Munjara kraljevskog i slobodnog grada Karlovca