Kopitarna SevnicaPostolarski kalup za cipelu br. 402. pol. 20. st.drvov=9 cm, š=9 cm, duljina=27 cminv. br. GMK-VM-519
Godine 1915., nakon kupnje jedne manje kožare na Žorovici, slovenski kožar A. J. osniva kožaru pod svojim imenom a 1920. gradi i tvornicu obuće sa sjedištem u Marmontovoj aleji, pa se poduzeće otada zove Andrija Jakil, tvornica kože i cipela d.d.Tvornica je bila opremljena strojevima proizvodnje Moenus iz Frankfurta, a imala je 92 stroja za klinčanje i šivanje cipela (tzv. mickey sustav). Zapošljavala je 150 radnika i proizvodila 600 pari cipela dnevno. Glavna konkurencija bila joj je tvornica Bata iz Borova.Tvornica je 1942. godine sekvestirana za potrebe vojske NDH (zove se Tvornica koža i cipela Karlovac). Nakon nacionalizacije postala je dijelom Karlovačke industrije kože i nastavila proizvoditi za vojsku pod patronatom državnih direkcija u Zagrebu i Beogradu; od 1950. godine ponovo je posebno poduzeće, isprva pod imenom Klek a potom Josip Kraš (Josip Kraš je bio narodni heroj SFRJ; poginuo je u Karlovcu kao jedan od vođa antifašističke borbe.). Ovoj tvornici su pridodani resursi poduzeća Smelnik iz Kranja (također vojni snabdjevač) a nešto strojeva je prispjelo od zagrebačke tvrtke Kamensko. U Karlovac je također pristizala i stručna radna snaga; 1951. godine broj zaposlenih je bio veći od 300. Ipak, proizvodnja za vojsku prestala je već 1954. godine. Do 1958. tvornica je proizvodila za civilno tržište, s posebnim naglaskom na gumene obućarske proizvode (od 1962. godine u novom pogonu). Izgrađena su i nova skladišta i energane, u velikoj mjeri provedena je i automatizacija proizvodnje (u pogonu su tri automatska šivaća transportera), a montaža obuće obavljana je na tri automatska kruga s četiri etaže. Također su modernizirani obućarski proizvodi, posebno sportska obuća. Najtraženija je bila obuća proizvedena prema licenci Adidasa, a među suradnicima su i vrhunski talijanski dizajneri. Godine 1975. u Njemačku, Englesku, Nizozemsku, SSSR i SAD izvezeno je 600.000 pari obuće. U sastavu tvornice su osim odjela Obućare postojale još i Kožara i Gumara koje su radile i za druge proizvođače obuće. Godine 1975. u Gornjem Pokuplju otvoren je pogon za izradu gornjih dijelova obuće, a 1984. godine je otvorena šivaonica u Bogovićevoj ulici (adaptirani prostor nekadašnje kožare odnosno kasnije školskog tehnološkog centra). Godine 1986. sagrađen je novi pogon u Krnjaku za proizvodnju gornjih dijelova obuće. Do 1990. godine tvornica je imala 2.200 zaposlenih i proizvodila do 1,7 mil. pari obuće godišnje: imala je 52 prodavaonice diljem bivše Jugoslavije. Godine 1991. pada u stečaj, a preuzima je Karlovačka industrija obuće koja i odlazi u stečaj 2003. godine.***Josip Kraš, Karlovac : 1920. - 1990. Karlovac : Tvornica kože, obuće i gumenih proizvoda Josip Kraš, 1990.
