Katalog

U blagavaoni

U blagavaoni
8. des. 20. st.
tisak, papir
v=17 cm, š=23 cm
inv. br. GMK-VM-497

Iz Leksikona

Jugoturbina

Najveće karlovačko poduzeće svih vremena osnovano 1949. pod imenom Tvornica turbina Edvard Kardelj a ime J. nosi od 1954., nakon što je izdvojena iz sustava vojne proizvodnje. Osnovana je, naime, naredbom generalštaba Jugoslavenske armije, radi potreba ratne i trgovačke mornarice. Isprva je dio proizvodnje bio smješten uz Koranu u Karlovcu (uz slap na kojem je bio Prvi hrvatski mlin na čigre) a 1953. u potpunosti seli na desnu obalu Mrežnice, u novosagrađeni kompleks u Maloj Švarči. Bivša vojna proizvodnja Dizel motora prenesena je iz Bregane.

Od 1977. J je poslovala kao Složena organizacija udruženog rada, od 1989. kao Složeno poduzeće. Likvidacijski postupak okončan je ratnoj 1992. godini. U razdoblju prosperiteta objedinjavala je gotovo svu metalnu industriju karlovačkog područja, bila najveći poslodavac (1987. ima 8770. zaposlenih) i izvoznik. U sastavu J. bili su: Tvornica parnih turbina, Tvornica Diesel motora, Tvornica Pumpi, Tvornica plinskih turbina, Održavanje i remont, Alatnica, Trgovina i inženjering, Selekt, EAB, Impregnacija, MEGO 18. novembri (Gostivar), Tehnoistok (Negotin). U sklopu J djelovao je i Obrazovni centar Marijan Čavić, Institut, Računski centar, Ugostiteljstvo i turizam te Stambena zadruga. Pogoni su se nalazili u Ozlju, Slunju, Drvaru, Gostivaru i Negotinu a predstavništva u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Ljubljani, Sarajevu, Beogradu, Novom Sadu, Prištini, Skopju, Berlinu, Münchenu, Pragu, Varšavi, Moskvi, Torontu i Pjongjangu. Slijednici resursa i aktivnost J. su Alstom, Adriadiesel, Croatia Pumpe Nova, Energoremont, Turboteh, Linde, Finvest i dr.

J. je proizvodila parne i plinske turbine, turbostrojeve (turbokrompesore, centrifugalne pumpe), Dieselove motore (brodske, te za stacionarnu i transportnu primjenu), energetsku opremu, birotehniku, automatizacijsku elektroniku i mjernu opremu, opremu za zaštitu okoliša… Prve lopatice za turbine predstavljene su na prvosvibanjskoj paradi 1950. J. je sve više razvijala vlastite tehnologije i obrazovala svoju radnu snagu. Potkraj 1960-tih osnovana je jedinica Istraživanje i razvoj a 1970-tih Institut. Potrebna zvanja srednjeg i višeg stupnja stjecana su u karlovačkom Školskom metalnom centru a od 1960. i Višoj tehničkoj školi. U Karlovcu je djelovao i Nastavni centar fakulteta strojarstva. Veća ostvarenja: termoelektrane Kolubara B i Plomin III, toplane u Zagrebu, Osijeku i Ljubljani, energane u Borovu i Zenici, dizelska centrala Tivat, pumpne stanice i vodovodi u Tuzli odnosno Šibeniku i Beogradu.

J. je imala veliki utjecaj na razvoj grada. U 34 godine sagrađeno je više od 3.500 stanova i kuća, ponajviše u susjedstvu tvornice, naselju Švarča. Naseljavana je radna snaga iz okolice Karlovca, iz redova poduzeća nametala se lokalna politička elita. Slobodno vrijeme organizirano je kroz rad raznovrsni sportskih, kulturnih i humanitarnih sekcija, kao i boravkom u više vlastitih primorskih odmarališta.

***
Jugoturbina 1949. - 1959. Karlovac : Jugoturbina ; Zagreb : Interpublic, 1959.

Karlovački leksikon / ur. Ivan Ott ml. Zagreb : Školska knjiga ; Karlovac : Naklada Leksikon, 2008.
Butković, Mirko

Mirko Butković rođen je u Karlovcu 1936. Nakon završene karlovačke Gimnazije 1956. uspisuje se na Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu na kojem je diplomirao, magistrirao i doktorirao (1961.-1976.). Također ima i magisterij sa Sveučilišta Washington, St. Louis, SAD iz 1973.

U razdoblju od 1961. do 2003. zaposlen je u Jugoturbini (tvornici parnih turbina, diesel motora i centrifugalnih pumpi) kao direktor Razvoja i Instituta. U Jugoturbini je radio na projektiranju/osmišljavanju novih pogona: kliznih ležajeva, velikih turbina, plinskih turbina, pumpa i automatike. Radio je na razvoju proizvoda i to: dizelskih motora, parnih turbina, pumpa i strojeva za balansiranje. Aktivno se zalagao i sudjelovao u osnivanju Veleučilišta u Karlovcu.

Uz rad u Jugoturbini usporedno je predavao na Višoj tehničkoj strojarskoj školi u Karlovcu od 1961. Bio je sveučilišni profesor na Tehničkom fakultetu u Rijeci od 1988.–2006. Od 1997. do 2006. radi i na Veleučilištu u Karlovcu, kojeg je rektor u razdoblju od 1997.-2005.

Urednik je časopisa Tehničke informacije Jugoturbina-TPK u razdoblju od 1972. do 1990. Autor je više od 100-ak stručnih i znanstvenih članaka, udžbenika Priručnik iz tehničke mehanike iz 1997., te koautor udžbenika Dinamika iz 2001.

Redoviti je član Akademije tehničkih znanosti Hrvatske (HATZ), sada emeritus.

1990-ih bio je član Skupštine Karlovačke županije te zastupnik u Županijskom domu Sabora.
Dobitnik je dvije Nagrade grada Karlovca i Medalje grada Karlovca. Odlikovan je redom Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića.

Svoju video-dokumentaciju proizvodnih pogona i ratne štete ustupio je Gradskom muzeju Karlovac.

Iz Dokumente

Jugoturbina od 1970-ih do 1980ih