Željeznička radionica Zagreb
Pečatnjak robnog skladišta kolodvora Karlovac
6. des. 20. st.
graviranje, željezo; drvo
dulj.=2,2 cm, š=3,7 cm, v=10 cm
inv. br. GMK-14231
Željezničku prugu na relaciji Zagreb-Karlovac od 1863. do 1865. gradilo je Povlašteno društvo Južnih željeznica sa sjedištem u Beču. U isto vrijeme gradi se i drvena konstrukcija na području tadašnje općine Banija, koja je služila kao kolodvorska zgrada te skladišna postrojenja.
Prugu na relaciji Karlovac-Rijeka grade Mađarske državne željeznice (MAV). Radovi su trajali od 1869. do 1873. a glavni projektant i inženjer bio je Achilles Thomen. Početkom 20. stoljeća kolodvorska zgrada je stradala u požaru te se od 1903.do 1905. gradi nova. Glavni inženjer na projektu bio je mađarski arhitekt Ferenc Pffaf, glavni graditelj kolodvora Mađarskih državnih željeznica.
U produžetku kolodvorske zgrade do 1907. sagrađen je kompleks zgrada koji su sačinjavale ložionica s okretaljkom, kovačnica, vodopostaja s dvama vodenim spremnicima, priručna radionica za tehničko održavanje vozila, ugljenara s pripadajućim kolosijecima i ugljenskom dizalicom s liftom, zgrada sa službenim stanovima i robna skladišta.
Željeznički promet koji je prolazio kroz Karlovac 1930-ih iznosi je 213 400 tona robe i 249 225 putnika. Ta se brojka udvostručila 1960-ih i tada je dnevno kroz Karlovac prolazilo stotinjak vlakova. Željeznički kolodovor je sve do 1970-ih bio vrlo frekventno mjesto, nakon čega broj putnika i količina tetreta stagnira. Hrvatske željeznice su do 1918. bile u sastavu Mađarskih državnih željeznica (MAV), a nakon toga pa sve do 1990. dio su Jugoslavenskih državnih željeznica.
Kompleks željezničkog kolodvora Karlovac jedan je od najstarijih sačuvanih primjera industrijsko-tehničkog sklopa ove vrste u Hrvatskoj te je upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.
***
Karlovački leksikon / ur. Ivan Ott ml. Zagreb : Školska knjiga ; Karlovac : Naklada Leksikon, 2008.
http://muzej.hzinfra.hr/
